Metoda mjerenja dielektričkih gubitaka u tekstilnim materijalima

Dijelovi zaštitne odjeće od umjetnih polimernih materijala spajaju se korištenjem visoko tehnološke metode visokofrekventnog elektromagnetskog polja kojim se osigurava zrakonepropusnost i vodonepropusnost spojeva. Potrebna energija i vrijeme spajanja ovisi o brojnim parametrima, a od važnijih je faktor dielektričnih gubitaka u materijalu. Dielektrični gubici su poznati za čiste i homogene materijale (poliuretan, poliamid, poliester i dr.), ali problem određivanja dielektričnih gubitaka nastaje kad su npr. tekstilni materijali naslojeni jednom vrstom materijala (npr. poliuretan), a oni se sastoje od druge vrste materijala (npr. poliester), pri čemu se tkanina ili pletivo sastoji od promjenjivih geometrijskih struktura sa zračnim rasporima uz nazočnost bojila i drugih sredstava oplemenjivanja tekstila. Tada se dielektrički gubici mogu izmjeriti prikazanom mjernom metodom koja se sastoji od generatora promjenjivih frekvencija, mjernog mosta, indikatora uravnoteženosti mosta, mjernog kondenzatora s ispitivanim materijalom i računala za izračun dielektričkih  gubitaka spram izmjerenih parametara (reaktancija i omski otpor) uzorka u mjernom kondenzatoru.